Socijalne vještine su naučeni oblici ponašanja, odnosno uvježbane sposobnosti. Uče se od najranijeg djetinjstva, u obitelji – spontano, imitacijom, metodom pokušaja i pogrešaka. Kasnije se utvrđuju ili mijenjaju kroz interakciju s ostalim grupama (vršnjaci, škola) i širim socijalnim okruženjem (Ajduković i Pečnik, 1994, prema Ferić, Kranželić Tavra, 2003). „Socijalne vještine su ponašanja koja se koriste u svakodnevnom životu da bi imali dobre odnose s ljudima koji nas okružuju. One se mogu naučiti i uvježbati“. Jedan od najučinkovitijih pristupa učenja socijalnih vještina je trening socijalnih vještina - "trening" se odnosi na dio učenja i uvježbavanja.

Kroz  prvu radionicu Treninga socijalnih vještina učenici su se upoznali sa značajem slušanja u svakodnevnoj komunikaciji s drugim ljudima. Naučili su kako slušati, što čini dobrog slušatelja, spoznali su da kvaliteta i uspješnost svakodnevne komunikacije ovisi o vlastitim vještinama komuniciranja, osobito vještini slušanja.

Druga radionica bila je usmjerena na prepoznavanje, razumijevanje i iskazivanje osjećaja. Učenici su naučili prepoznati svoje i tuđe osjećaje i načine njihova izražavanja.

Kroz treću radionicu učenici su osvijestili svoje pozitivne osobine, prepoznali pozitivne osobine kod svojih vršnjaka te ojačali pozitivnu sliku o sebi. Ova radionica je imala izuzetan učinak na razred kao cjelinu na način da je ojačana međusobna povezanost učenika u razredu.

Četvrta radionica je bila usmjerena na primjerene načine rješavanja sukoba. Učenici su kroz igru uloga osvijestili svoja ponašanja kada su ljuti, shvatili su važnost kompromisa, prepoznali su primjerene načine rješavanja sukoba te osvijestili da je najbolje riješiti sukob na miran način (nenasilno).

Kroz petu radionicu poticana je suradnja među učenicima te je dodatno ojačana  međusobna povezanost učenika u razredu.

Svim učenicima je dodijeljena Diploma za uspješno završen Trening socijalnih vještina.

Socijalna pedagoginja Mihaela Telebar