Učenici su se najprije okušali u trganju listova koprive sa stabljike, jer da bi kruh bio zelen potrebna je zelena boja koju su dobili od listova koprive. Nakon blanširanja listova, iste su samljeli štapnim mikserom te su pastu od kopriva stavili u tijesto. Nakon što su zamijesili kruh stavili su ga na pleh i na radijator da se digne. U međuvremenu, zamijeslili su i kiflice koje su se također dizale dok nisu udvostručile svoju veličinu. Da nije baš uvijek sve idealno kako u životu, nije ni u pečenju kruha. Budući da su silom prilika morali zamijeniti svoju električnu pećnicu, pećnicom na plin u društvenom domu pečenje kruha je malo pošlo po „zlu“ - kruh im je u 10-ak minuta od početka pečenja zagorio i tako do kraja pečenje izvana bio skoro crn. No, da ne bi bilo sve tako crno, kruh je iznutra bio odlično pečen i najbolji kruh ikad, jer su mu okus (naravno bez zagorjele korice) upotpunili čokoladnim namazom. Toliko je bio mekan i ukusan da su ga učenici svega pojeli. A nakon toga prionuli punjenju i oblikovanju kiflica/buhtlica. Tako su naučili i koji je najbolji način zamatanja istih ne bili fil izašao van prilikom pečenja. Dok su kruhu učili kako peči, na kiflicama su naučili kako ih ispeći da ne zagore – zaključak je bio strpljivo i polako! I tako bio je to dan pun uzbuđenja i slasnih i slatkih zalogaja.

Maja Pandur Škudar, učiteljica